#nisamtrazila priča 563
"Ispričat ću vam dva događaja koji su se dogodili na istom mjestu, ali u drugo vrijeme i ne sjećam se koji je bio prije, a koji kasnije, ali u oba slučaja sam imala 11-13 godina (ne sjećam se točno). Znači bilo je to '94-'96g.
Imala sam pobožnu baku u Pleternici, u Slavoniji, i kada bih iz Zagreba došla k njoj na praznike, išla bih s njom u crkvu. Tako sam se jednom prije Uskrsa išla ispovijediti (to je jedini put da sam se ispovijedala u toj župi). Svećenik je bio star i ispovijedao je u jednoj sobici pored oltara gdje je sjedio prekriven dekicom s rukama ispod i masturbirao dok me ispitivao da li mi se sviđaju dečki, da li sam se ljubila, da li bi htjela i sl. Ja sam bila zbunjena, bilo mi je potpuno jasno da masturbira (deka je skakala gore-dolje) ali sam se osjećala posramljeno. Bila sam još dijete i nisam imala nikakav mehanizam da reagiram na to (u smislu da se ustanem i odem ili da ga tužim odraslima). Odmah nakon ispovijedi sam se smijuljila prepričavajući to sa svojim prijateljicama koje također nisu bile iz te župe već su samo došle na praznike. One su bile mojih godina i njih je ispitivao iste stvari.
Drugi događaj je bio kada je baka otišla nekome u goste u blizini crkve, a ja sam iz dosade šetala po parku oko crkve. Najednom je iz župnog dvora kroz vrata izvirio jedan fratar, ali samo kroz poluotvorena vrata (virio je samo glavom) i ispitao me je sve redom: čija sam, gdje su sada moji, od kud sam, zar me neće baka tražiti kada lutam sama...itd. Ja sam, naravno, kao dobro dijete, sve rekla kako je. Bilo mi je to sve nešto čudno, ali opet je falio onaj mehanizam da bi shvatila i reagirala. Onda je rekao da dođem da ima čokoladu za mene. Ja sam automatski krenula prema njemu, ali je onda rekao: "Čekaj, stani! Prođi iza, s druge strane, tamo na stražnji ulaz, tamo mi je čokolada." A stražnji ulaz je bio iza zgrade gdje nitko ne bi mogao vidjeti da sam ušla. Na svu sreću, tada sam shvatila i počela trčati i pobjegla.
Neću reći da se pitam što bi bilo jer mi je to sada posve jasno. Žao mi je da mi prije nije bila jasna ozbiljnost te situacije da to prijavim.
Pitam se koliko je djece u Pleternici iskorišteno i patilo. Možda su neki i rekli roditeljima, ali sram je najveći kada njime kontrolira crkva i zatvorena sredina malog mjesta. Sigurna sam da se među mještanima znalo kakav je bio taj svećenik."
april, 2021. godine