#nisamtrazila priča 558

"Prošao je određeni period od moje ispovjesti o seksualnom nasilju koje sam podijelila ovdje u grupi. Imam potrebu da sada nešto kažem o posljedicama koje je moja ispovijest povukla. Prvo i najvažnije što želim je spomenuti je broj priča žena koje su mi se javile privatnom porukom da ispričaju svoju priču o seksualnom nasilju/uznemiravanju. Želim istaći da su tu bile priče od osoba mlađe pa do stare životne dobi. Osobe starije životne dobi su me zamolile da nešto uradim i poslije svoje ispovijesti da se barem na neki način umanji ovaj problem, zbog mlađih i budućih generacija.

Saslušala sam razne priče, svaka je bolna na svoj način ali sve te priče su postale dio mene i voljela bih da pomognem onima koje i dalje trpe ili žive s traumama, ali se pitam odakle krenuti, kome se obratiti?

Nego, da prvo kažem da se ja ne kajem zbog svoje ispovjesti bez sakrivanja svog identiteta. Naravno, nakon svega dođu posljedice i razočarenje. Najveće razočarenje koje sam i dosad primjetila su žene. Žalosno mi je bilo vidjeti neke komentare žena jer znam da samo jedan takav komentar neka žrtva da pročita, odlučit će da zauvijek šuti. Pitam se zašto je došlo vrijeme kad je žena ženi vuk a ne podrška(naravno ne genralizujem)? S druge strane sam dobila mali milion poruka od muškog roda sa takvim bljuvotinama da čovjek ne može da zamisli. Te poruke su bile kao da sam objavila oglas za upoznavanje ili oglas gdje nudim određene usluge. Neki su bili i brutalno iskreni da su pisali da ih ovakve priče uzbuđuju. Čitala sam poruke i komentare samo iz jednog razloga, da analiziram društvo i stanje i meni je lično šokantno. Ja sam sebi obećala da ću čim primjetim seksualno uznemiravanje na bilo koji način uraditi nešto povodom toga. Ovaj put sam prijavila policiji osobu koja nije odustajala od seksualnog uznemiravanja putem poruka a koju poznajem i srećem. Izjavu i dokaze sam predala u PU Gradačac i odmah čim su zaprimili prijavu kontaktirali su me i tražili dodatnu izjavu i odgovore na neka pitanja vezana za slučaj. Međutim zbog posla nisam mogla da dođem u Gradačac da dam izjavu te su kontaktirali kolege u Tuzli da tamo dam izjavu i da se proslijedi poslije u Gradačac. Odem u PU u Tuzli gdje su me poslali da dam izjavu. Šta doživim od službenika kojem sam davala izjavu, prvo podsmijavanje pa komentarisanje „prvi puta čujem da je ovo seksualno uznemiravanje“. I kako teće izjava već gubim strpljenje i pitam službenika da li je ovo njemu sve smiješno. Pokušava diplomatski odgovoriti, te spominje slučajeve ubistva i slično te da to radi samo zato što su ga kolege zamolile. Pokazujem mu poruke koje sam dobila od određene osobe i pitam ga da li mu sada liči na seksualno uznemiravanje. Njegov komentar je“pa dušo, ti se samo njemu sviđaš a on ne zna kako da ti priđe“. I ja ga ponovo pitam šta je rekao jer ne vjerujem šta čujem. I već previše iznervirana i ljuta pitam ga šta bi on uradio kada bi mu ispričala sve o seksualnom nasilju koje sam trpila 10 godina. Malo se trznuo i pita me u vezi toga, jesam li prijavila. Ja odgovaram da nisam jer nisam imala dokaze i vjerujem da svjedoci tih događaja ne bi potvrdili. Kažem mu da ne vjerujem da bi išta uradili jer mu sada dolazim s dokazima i izjavom i dobijam takve odgovore. Pitam ga jesmo li završili da izađem što prije. Opet spominnje to nasilje od 10 godina i pita me „pa što si šutila toliko dugo, imaš li ti muža, oca, brata, što oni nisu uradili nešto povodom toga“. A ja ga pitam, za šta služite vi? Pitam ga ima li još šta da me pita jer želim ići. Tad je već primjetio i moju ljutnju i suze u očima i pitao me još par rutinskih pitanja.

I od tada se pitam kome da se žrtve obrate za pomoć? Mnogo takvih pitanja sam dobila i putem inboxa. Zato molim sve one koji su u ovoj grupi da napišu ako znaju za udruženja, organizacije, osobe kojima se žrtve mogu obratiti? Trebaju nam pravnici, psiholozi, psihoterapeuti koji bi volonterski pomogli žrtvama nasilja. Ako imate bilo koju informaciju za bilo koji grad napišite jer nikad ne znate kome treba.

Ja sam dobila ogromnu podršku od ljudi koji su uvijek bili uz mene pa i u ovim momentima, podršku od ljudi koje sam upoznala nakon moje ispovjesti i muškaraca i žena. Zato hvala svima koji su mi uputili svaku lijepu riječ.

Ali hajde da se uradi nešto povodom ovoga. Ne osuđujem policijske uprave jer ovo je bio moj slučaj da sam naletila na takvog službenika. Vjerujem da ima mnogo njih koji će vam pomoći.

Udruženje koje ja znam koje je pružilo mnogim ženama pomoć je „Viva žene Tuzla“ tako da ako kome zatreba da se javite njima.

Također stojim na raspolaganju svakome ko želi da ispriča svoju priču a nema snage da to bude javno. Razumijem. Tu sam da pomognem koliko mogu.

Hvala mnogo i ovoj grupi koja je vjerujem pomogla mnogima.

❤"

april, 2021. godine

Previous
Previous

#nisamtrazila priča 559

Next
Next

#nisamtrazila priča 557