#nisamtrazila priča 568
"Pratim ovu grupu skoro od pocetka. Pridruzila sam se iz osjecaja gnjeva, solidarnosti, podrske, bijesa protiv nepravde, gadjena prema svakom zlostavljacu.
Vec dugo razmisljam pa odustanem pisati ovde, ali moram zaista. Ja sam sada u kasnim 40-tim, a citajuci sve sto ste vi dozivjeli mi je otvorilo oci i pomoglo da pocnem shvatati moguce uzroke mnogih problema koje ja imam citav zivot u odnosu prema sexu, intimnosti i muskarcima, koje nisam nikako mogla razumjeti zasto ih imam.
U mom djetinjstvu se desio jedan dogadjaj koji sam ja zakopala i smjestila u "nista bitno i strasno" i omotala maglom tako da cak pouzdano ne mogu reci koliko sam tad godina imala!?? Kopajuci po sjecanjima bila sam prilicno odrasla, sigurno nekih 15 do 17 godina i neshvatljivo mi je da mi je taj dogadjaj omotan u takvom mraku sjecanja da nemam vremenski orjentir? Je li moguce da sam ga podsvjesno potisnula toliko??
U poredjenju sa pricama koje sam ovde susrela, ja nisam dozivjela nista strasno. Odrasla sam u gradu, ali sve vikende i raspuste smo provodili na selu gdje sam imala drustvo i svoju prijateljicu s kojom sam od maloh nogu odrastala, jer je bila samo godinu mladja, tako da smo doslovno znali po cijele dane visiti zajedno ili vani ili kod nje, bila sam kao clan kuce, u bilo koja doba da sam dosla. Ona je zivjela s majkom , ocem, starom, nenom i dvije starije sestre.
Taj dan sam otisla do nje, znam jedino da je bilo vjerovatno ljetno vrijeme ili rana jesen, jer se sjecam sunca po izlasku iz kuce, i udjem u kucu kao i svaki put, zovnem, i cujem njenog oca kako mi govori sad ce ona hajde. Udjem u dnevni boravak i znam da mi je rekao kako su svi otisli autom do grada i samo sto se nisu vratili da pricekam. I ja kazem ok.
Rekao mi je onda hajde napravi nam kafu taman i dok se one vrate. Ja sam u kuhinji napravila kafu, sjela za sto na seciju. On je bio s moje desne strane. Ne sjecam se price, tih detalja, bilo je potpuno normalno sve. U jednom momentu je on meni rekao nesto u smislu, " kako si lijepa"..znam da sam instantno osjetila strasnu nelagodu i zbunjenost. U sljedecem trenutku ili vise ne znam je li proslo par sekundi ili vise zgrabio me rukama i pokusao nasilno poljubiti. Ti momenti su mi izgubljeni, ne mogu da se sjetim detalja, osim da sam ili skocila sa secije ili se naglo otrznula, a bog dragi zna jesam li bila "smrznuta" u momentu neko vrijeme prije tog. Sjecam se njegovih rijeci "izvini, izvini, nisam htio, al ne mogu da se kontrolisem".
Dalje se sjecam kako sjedim ispred vrata i vezem patike a on mi iznad glave stoji i govori: " neces nikome reci za ovo molim te, nemoj nikome govoriti, nece se vise ponovit".
Samo sam izletila do ulice i sjecam se hodanja niz cestu i nekom.stanju transa. Dalje i nemam nekih sjecanja. U sustini cijeli tak dogadjaj mi je u "rupama sjecanja" i cini mi se sto se vise naprezem da se sjetim teze ide. Ne mogu opisati osjecaj nekog tupog soka, kao da mozak ne moze da poveze sta se to dogodilo?? Taj covjek je bio u mojim ocima otac, neko koga citav zivot znam. Ni u jednom momentu nisam pomislila da nekom kazem, prvo sto sam osjecala sram, gadjenje, strah, id tog dana vise nikad nisam otisla ni blizu njihove kuce, nalazila sam neka opravdanja sto me nema. Sve do njegove smrti sam pazila da ga negdje ne sretnem slucajno. Ali znam da sam od tada imala problem sa muskim rodom, postala sam sumnjicava, bezazleni fizicki dodir mi je bio mucan pogotovo ako je bio od strane nekog starijeg muskarca cak i rodbine. Kroz zivot sam stalno imala problem sa intimnoscu, nikad se nisam mogla opustiti, neke su kocnice u meni, skidanje mi je predstavljalo problem, razgolicavanje, cak i pred muzem. Fizicki je sve u redu sa mnom, bioloski sam zdrava, ali je anksioznost skoro uvijek bila prisutna.
Do skoro nisam znala odgovore na ta i druga pitanja, ali citajuci ovde kako su se zene osjecale i kako je na njih uticalo ono sto su dozivjele pocela sam da shvatam da dio mog problema lezi u necemu sto sam ja zakljucala i pohranila kao "nije bitno samo jedno ruzno sjecanje"."
juli, 2021. godine