#nisamtrazila priča 569

"Nesto razmisljam na pragu 40,trudna trecim sinom,drugi brak,dan mi je nekako tezak,nesto mi sjedi na grudima,nemam razloga biti ovako sjetna,a ipak izgleda da ima,odlucih prvi put pisati...neka se dusa sjeti svega,mozda slova odnesu teret.....

Rodena sam u jednom malom selu,u Bosni.Prvi stvaran dogadjaj vezan je za smrt mog oca,imala sam 5 god a brat 2,jedino ceka sam bila svesna jeste da sam izgubila nesto mnogo bitno...tlo pod nogama...shvatit cu posle..i da nista vise nece biti isto.I nije bilo.Zivili smo u kuci oceve porodice,bilo ih je 2 ne ozenjena brata i jedna neudata sestra.Najmladji od brace mog oca sexualno me je zlostavljao.Kako je pocelo i kad ne znam,koliko sam tacno godina imala ni to ne znam,sjecam se samo da je koristio priliku kad niko od porodice nije bio tu,zatvarao bi me na sprat kuce,skidao se i mene takodje,polegao bi me bilo gdje legao na mene i zadovoljavao se tako sto je trljao svoje spolovilo od moju vaginu,nekad sam plakala,nekad sam sutila moleci se da se sto prije zavrsi.Jos pamtim te odvratne rijeci "ne placi,prije cu zavrsiti"odvratno,odvratno...Kad sam se jednom pobunila mozda sa 6 7 god da cu ga reci djedu majci,amidji drugom rekao je ajde probaj vidjet ces kako ce i oni s tobom isto postupiti.U sta tad da vjeruje dijete te dobi...Boze kako je bilo mucno ziviti u tom strahu.Ne sjecam se koliko puta se to desilo i koliko god je trajalalo,znam da sam pocela da piskim u krevet,znam da sam pogledom molila da neko primijeti da nesto se desava,da mi neko pomogne...Onda smo se preselili u svoju kucu,par kilometara od njih.Tad sam odahnula.Zivot je tekao,ja sam sa 10 god bila odrasla,nisam nikome dozvoljavala da mi pridje niti da me zagrli.Svi su znali da sam ja hladna,odbojna,jezikara,koja ne voli da je niko gnjavi niti mazi,a dusa mi je vapila za ljubavlju i paznjom.Onda taj rat opet smo se selili,njeg sam sretala tu i tamo,da se razumijemo samo 9 god je bio stariji od mene,i pri tim susretima pravio se kao da se nikad nista nije desilo i ja isto tako od traume pokusala sam ubijediti samu sebe da nije istina,da sam umislila sanjala...Kad sam ostvarila prvu vezu,vidjela sam koliko sam bila ostecena...nisam znala kako da se ponasam,kako da volim da dijelim ta divna osjecanja,bila sam kip,statua...prelijepi kip za kojim su se mnogi okreteli a ja bila samo kamen...hladan i bezivotan.Veza se zavrsila tako sto je njemu postalo naporno da trci za nekim,tako sam imala 19 god bila slobodna i pojma nisam imala o sexu niti sam htjela da znam...yOnda sam u tom periodu upoznala moju najvecu ljubav,covjeka ko me je pitao zasto ne znam da volim i covjeka kome sam u kratko ispricala zasto sam takva kakva jesam.Plakali smo skupa,ucio me je svemu,kako da pruzim ruku a da se ne plasim,kako da me zagrli a da se ne ukocim...kako se moze spavati a da ste samo zagrljeni..ucio me je ljubavi...Dugo smo bili skupa,onda je otisao vani...Znala sam da ce jednom doci po mene i dosao je...kasno.Bila sam udata imala 2 sina i nasilnog muza...kako mi je pokazao pravi put jednom davno,tako je i tad...uzeo me je iz tog ludila,ponovo pruzio sve i izlijecio...Taj isti koji me je sexualno zlostavljao zbog mog razvoda je pricao sve i svasta,cijelu familiju je okrenuo protiv mene,koristio je priliku da me njih sto vise zamrzi,odjednom nisam imala nikog osim moje djece,majke i brata,shvatila sam niko mi i ne treba...njemu sam posle godinu dana slusajuci razne izmisljene razloge mog odlaska od bivseg napisala poruku ako progovorim ja da ce se on ubiti,tad je stao.Moji su me nijemo gledali,niko nista nije pitao svako je slutio da mrznja izmedju njeg i mene ima duboke razloge...cutala sam i ja,ko je trebao da zna znao je sve...Pisem vam ovo da bi mozda neki i shvatili da ne vjerujete nikom,ama bas nikom,zensko dijete pazite kako znate i umijete,nije svaki amidja amidja,niti stric stric...cuvajte svoju djecu molim vas,mene nije imao ko da sacuva...zato sam danas lavica sto se tice mojih sinova,na svakom djetetu primijetim u pogledu je li stretno ili ne,muci li ga nesto ili je to samo obican tezak dan...pazi te svoju djecu,djeca su jagnjad a vukovi bolesni vrebaju sa svih strana..."

juli, 2021. godine

Next
Next

#nisamtrazila priča 568